PRIMITIVNI INSTINKTI
Oni su u svima nama. Na nama je da ih kontrolišemo kako oni ne bi kontrolisali nas. Na nama je da budemo bolji od toga, da se uzdignemo na stepenik više i vidimo ih u pravom svetlu, da razumemo da su primitivni i odbacimo ih.
Celu Srbiju potresla je tragična priča iz 2014 godine, o devojčici Tijani koja je izgubila život na jedan užasan način. Svi smo mi u tom momentu osetili nepravdu, pitali se kako je moguće da nečija sudbina bude toliko strašna. Svi smo osetili nevinost jednog bića i krivicu onoga ko je počinio zlodelo.
Verujem da smo svi razmišljali isto, razmišljali smo o njemu, o njegovoj ličnosti, analizirali ga kao čoveka i pre svega..razmišljali o kazni koju bi trebao da dobije. Sve je to ljudski i normalno, ali prestaje da bude ljudski kada u svojim mislima činimo zlodela slična onom koje je počinio on.
Primitivni instinkti su u našim mislima stvarali razne scenarije, od sporog mučenja, vešanja na terazijama do brze smrti na električnoj stolici.
Bitno je da razumemo, da to nije pravda, da je to samo ono primitivno u nama.
Pravde u tom slucaju nema, to treba prihvatiti. Posle oduzetog mladog života, nema pravde i nema smisla juriti je. Šta god uradili, pravdu je nemoguće postići. Čudno je kako se ona povezuje sa najstrašnijom mogućom kaznom ali opet..takva kazna ne postoji, zar ne? Ne postoji ništa što bi moglo da zadovolji naš osećaj za pravdu. Postoji samo naše uzaludno razmišljanje.
Ali..postoji i razmišljanje koje itekako može biti od koristi.
Sva osećanja vezana za taj konkretan slučaj, koja smo usmeravali ka žrtvi a još više ka počinitelju, možemo pretvoriti u nešto pozitivno ako ih usmerimo prema sebi.
Nikakve koristi nemamo, ni mi, ni drugi ljudi, ni svet oko nas..ako razmišljamo o nekome a da nam pritom mozak okupiraju najstrašnije misli. Toksično je to.
Umesto da razmišljamo kako je strašan svet u kome živimo, zašto ne bi razmišljali kako možemo da utičemo na to da taj svet bude lepši. Uticanjem na svoje živote, mi utičemo na svet oko nas..to bi do sada več trebalo da znate.
Pobrinite se da nemate loše misli, da razmišljate o kvalitetu sopstvenih života, o tome kako vaspitavate decu, da li im posvećujete dovoljno pažnje, da li ste dovoljno upućeni u njihove živote, da li ih učite da je svet lep ili ružan i nepravedan? Da li im pružate podršku, zaštitu, ljubav, razumevanje? Da li možete svaki dan da dočarate osmeh na njihovim licima? Da li oni u svakom trenutku znaju da su voljeni i paženi?
Kreirajte sigurnost u vašim životima, zaboravite na stvari na koje ne možete da utičete i posvetite se onim za koje ste vi odgovorni.
Ako želimo da sprečimo da se u budućnosti dešavaju loše stvari, onda ne smemo svu našu pažnju da usmeravamo na njih nego baš suprotno. Nije sudbina nešto što se dešava mimo nas, mi u njoj itekako učestvujemo.
Sve kazne koje smo osmislili za zlikovca u našim mislima..ništa ne mogu menjati ali sve one sitnice kojima nagradjujemo i nadgradjujemo naše živote, imaju neverovatnu moč da utiču na naše bolje sutra.
Ne dozvolite primitivnim instinktima da diktiraju vašim životima, to je odlika onih koji su počinioci krivičnih dela. A vi tvrdite da ste bolji, zar ne? Razmišljajte o tome.